kako je sve počelo

22.07.2011.

Kao dvogodišnja djevojčica preselila sam se s roditeljima iz Slovenije na dalmatinsku obalu, u Zadar. Tad je to još bila jedna država, a sad to znači da imam dvije putovnice (što danas ponekad zgodno dođe na putovanjima).

A jedno od prvih poduzela sam kad mi je bilo šesnaest. Pobjegla sam s dečkom na motoru u Veneciju i na povratku provela par dana u Istri. U njegovu obranu mogu samo reći da je to bila moja ideja i da sam ga jedva nagovorila na tu nepodopštinu. Mojim roditeljima je ta moja avantura prskrbila pokoju sijedu, a meni jezikovu juhu po povratku. Ali što je to u usporedbi s vjetrom u kosi, adrenalinom, zakučastim kanalima serenissime, srednjovjekovnim gradićima na istarskim brežuljcima i spavanju pod zvijezdama.

Možda je upravo ta neobuzdana čežnja za stranim zemljama i kulturama bila razlog upisivanja talijanskog i njemačkog jezika i književnosti dvije godine kasnije? Više od Goethea voljela sam otići na koncert Pink Floyda u Viener Neustadt, vidjeti Rolling Stonese u Frankfurtu ili dočekati Novu godinu u Amsterdamu.

A onda su krenule barikade za koje još nisam znala što zapravo znače i nagovješćuju. Još pamtim kako su nas prvi balvani na cesti za Zagreb davnog kolovoza 1990 zamalo spriječile na putu za koncert Tine Turner. Zamalo, kažem, jer smo se u posljednji tren, sjedeći tužni u "Maku" (bit će još riječi o "Maku") sjetili ponoćnog broda za Rijeku, odakle smo vlakom nastavili dalje. "Mama, nemoj me čekati za ručak, ja sam u Zagrebu", javila sam se sutradan. Bio je to posljednji koncet prje nego što je rat brutalno prekinuo rock’n roll putovanja po Europi.